top of page

 

O NAMA


Košarkaški klub STOJA osnovan je na inicijativu prijatelja sa Stoje u svibnju 1976. godine, a osnivači i prvi članovi bili su (abecednim redom): 

Černe Igor, Grubišić Valter, pok. Kalčić Boris, Melon Bruna, Melon Danijel, Melon Ivan, Mišković Davor, Nefat Boris, pok. Sanković Edi, Smoljan Toni, Tićak Darko, Vrčić Davor i Zenzerović Veljko.

Za prvog predsjednika izabran je gospodin Altić Mensud, a za tajnika pok. gospodin Licul Marjan.

Klub je svoju aktivnost započeo na otvorenom terenu OŠ Stoja (bivša V. Gortan) uz podršku škole na čelu s direktorom, pok. Ničetić Miljenkom, koji su bili i prvi sponzori, ustupajući teren i preporučujući djecu za košarkašku aktivnost, pod vodstvom prvog trenera gospodina Sankovića.
Natjecateljski dio aktivnosti odvijao se u Međuopćinskoj ligi Istre.

Tokom godina KK Stoja aktivno je sudjelovala u natjecanjima u Istri te u stvaranju Košarkaškog Saveza Pule. Prvi predsjednik Saveza postao je tajnik našega kluba gospodin Branko Nikolić.

U spomen na iznenadno preminulog člana i osnivača kluba Borisa Kalčića klub organizira u njegovu čast Memorijalni turnir na kojemu su sudjelovala mnoga poznata košarkaška imena kao pokojni Dražen Petrović, Ivan Dukan, Velimir Perasović,...

Danas klub u svome sastavu ima seniorsku ekipu koja se natječe u A2 lizi Zapad, te mlađe kategorije juniora, kadeta, mlađih kadeta i dječaka koji se natječu u ŽL Istre. U okviru kluba djeluje škola košarke koja se odvija u dvorani ŠSD Stoja.

Multimedija

Partneri Kluba

Košarka 

Košarka je sport u kojem dvije momčadi sastavljene od pet igrača pokušavaju ostvariti što više poena (bodova) ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod organiziranim pravilima. Kada se to dogodi govori se o košu.

Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uvjetom da je lopta kroz obruč prošla odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen (prekršaj). Postoje strogo određena pravila i načini na koje se lopta smije voditi.

Tijekom vremena košarka je razvila uobičajene tehnike pucanja, dodavanja i dribilinga, kao i pozicije igrača i napadački i obrambeni mehanizam. Dok se uobičajena natjecateljska košarka odvija pod strogim i točno određenim pravilima, razne vrste košarke učinile su košarku bližu igračima i s manjim brojem pravila. Košarka je jedan od najgledanijih sportova na svijetu.

Dok je natjecateljska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za košarku, manje regulirane vrste košarke mogu se igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za natjecateljsku košarku.

 

POVIJEST

 

U ranom prosincu 1891., doktor James Naismith, kanadski liječnik, na tadašnjem Sveučilištu McGill (danas Sveučilište Springfield), osmislio je sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadržavanja kondicije svojih učenika tijekom dugih zima. Nakon odbijanja ideja objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, prilagodio je nekoliko sportova u jednu cjelinu i napisao je jednostavna pravila. Stavio je koš na visinu od 3.05 metara (10 stopa). Taj koš se razlikovao od današnjega po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutoga koša lopte su se morale izbijati iz koša. Naismithova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vrijeme kao i košarka, krajem 19. stoljeća.

Ženska košarka počela je 1892. kada je Senda Berenson, profesorica tjelesnog odgoja prilagodila Naismithova pravila ženama. Prva službena košarkaška utakmica održana je 20. siječnja 1892. u dvorani Gimnazije YMCA. Igralo se s devet igrača na terenu upola kraćem nego današnji NBA teren. Originalni naziv košarke na engleskom je basketball, a složenica je od riječi basket – koš i ball – lopta. Ime je Naismithu sugerirao jedan od njegovih učenika. Igra je bila popularna od samog početka.

Prvi igrači košarke bili su studenti Gimnazije YMCA. Kasnije igra se proširila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine postojala su i brojne ženske košarkaške momčadi, no poprilično gruba pravila i brojna publika odvratila su košarku od primarnog cilja YMCA, igre koja pomaže studentima da ostanu u formi. No, usprkos tome, prije Prvog svjetskog rata uspostavili su se brojni amaterski savezi s amaterskim klubovima, i to u SAD-u.

Košarka se prvo igrala s nogometnom loptom. Prve lopte izrađene isključivo za košarku bile su smeđe, što je bila uobičajena boja sve do pedesetih 20. stoljeća kada je Paul Tony Hinkle, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija, u optjecaj uveo narančastu loptu, koja je i danas standardna.

Odbacivanje lopte od podloge (dribling) nije bilo predviđeno prvim pravilima. Predviđeno je bilo samo dodavanje lopte između suigrača odbacivanjem lopte od podloge. Dodavanje lopte bio je prvi primjer pomicanja lopte. Dribling je postupno našao put do košarke i postao dozvoljen, no nije se previše koristio zbog nepravilnoga oblika tadašnjih lopti i njihovog nepravilnoga odskoka. Tek je sredinom pedesetih dribling postao popularna metoda baratanja loptom, što je bilo uvjetovano poboljšanjem njenih svojstava za što je zadužan već spomenuti Paul Tony Hinkle.

Košarka, netball, odbojka i lacrosse jedini su sportovi s loptom izmišljeni od strane država Sjeverne Amerike. Druge igre poput baseballa i kanadskog nogometa izmislili su Europljani, Azijci ili Afrikanci.

bottom of page